//
you're reading...
Stavovi - Opinions, Svi postovi - All posts

Ana Trišić-Babić: BiH bi imala velike koristi od NATO-a

Upravo ste se vratili sa zasjedanja Američko-jadranske povelje u Skoplju a u skorije vrijeme ste uzeli učešće na. konferenciji o regionalnoj bezbjednosti, koja je održana u Budvi u Crnoj Gori, te na konferencijama Jadranko-jonske inicijative i inicijative SEECP. Šta je poruka ovih regionalnih skupova? 

Poruka je uvijek jedna: Jugo-istočna Evropa pripada zajednici demokratskih evropskih naroda i zemlje našeg regiona shvataju istorijsku odgovornost i zadatak da se u punom obimu integrišu tamo gdje i pripadaju. Tu prije svega mislim na članstvo u Evropkoj Uniji i NATO-u, koji zajedno čime jedan bezbjedonosni, politički i ekonomski prostor.

slovenija-ppdrzava-put-bih-u-eu-i-nato

U februaru je Ministarstvo inostranih poslova BiH održalo javnu tribinu na temu NATO integracija BiH. I neki drugi akteri, poput Atlantske inicijative iz Sarajeva, te NATO štaba u BiH, su organizovali tribine u Republici Srpskoj na istu temu. O čemu se tu zapravo radi? 

Tačno, Ministarstvo inostranih poslova, zajedno sa slovačkim kolegama, je organizovalo javnu tribinu u Banja Luci, na kojoj smo htjeli da pokažemo iskustva koja je ova zemlja imala u procesu približavanja NATO-u, ali i sada kada je postala njegov punopravni član. Iako je Slovačka na početku imala određene rezerve prema NATO-u, i čak razmatrala opcije političke i vojne neutralnosti, ipak kroz proces integracija je uvidjela da članstvo u Savezu donosi ogromne koristi. Zajedno sa integracijama u EU, Slovačka je kroz integracije izvršila obimnu reformu svoje zemlje i stvorila političke i pravne preduslove za privlačenje stranih investicija. Iako je Slovačka kraj Hladnog rata dočekala kao zemlja koja je doživljenja ekonomski kolaps, danas je Slovačka zemlja koja ima najveći broj proizvedenih automobila po glavi stanovnika u svijetu, blagodareći stvaranju investicione klime i sigurnog okruženja koje je prevuklo neke od najvećih auto brendova u svijetu poput Hundai-ja, Volkswagena, Peugeota itd. A to je samo jedna od niza investicija u poslednjih 15 godina u Slovačkoj u jednoj oblasti, pored toga ova zemlja ima velike investicije od poznatih kompanija kao što su US Steel, Gazprom, Deutche Telekom, MOL, Gaz de France i mnogi drugi.

Mi smo u našim medijsim aktivnostima primjetili da su ovakvi i slični primjeri gotovo nepoznati našoj široj javnosti, i da se stav o NATO, pa i EU integracijama, donosi najčešće na osnovu emocija, loše argumentacije i polu-informacija, a ne na osnovu razuma i analize koristi ili eventulne štete od članstva. Naš glavni cilj je oživaljavanje javne diskusije u vezi NATO integracionog procesa. Želimo argumente i da diskusiju podignemo na jedan viši nivo. Ovakva diskusija je bila prisutna u svim zemljama istočne i južne Evrope u procesu integracija.

Želimo da pokažemo da su evro-atlantske integracije i eventualno članstvo u NATO veoma korisna stvar, ne samo za njena dva entiteta i cjelokupnu BiH, već pre svega za njeno stanovništvo i narode. Jer oni su u ovoj cijeloj priči najbitniji i želimo fokus na njima, na konkretnim koristima koje bi oni imali od procesa integracija i od članstva u ovoj organizaciji. Po meni je ključno pitanje kako će se njihov konrektan život popraviti kroz integracije, a smatram da u javnoj diskusiji u vezi NATO-a najmanje riječi ima o ovome.

Na osnovu vašeg iskustva u dosadašnjim razgovorima sa stanovništvom, akademicima i predstavnicima političkih elita, koja su to pitanja koja se najčešće postavljaju? 

Pošto je BiH jako kompleksna zemlja, i pitanja koje dobijamo od ljudi se razlikuju zavisno od entiteta, ili čak područja BiH u kome razgovarate sa stanovništvom. Mi smo iznenađeni koliko oni žele da razgovaraju o ovim temama, i koliko su ljudi zainteresovani za to šta NATO znači konrektno za nih, njihovu porodicu. Nažalost, protivnici integracija BiH u NATO, po meni, ne igraju fer igru, već se koriste emocionalnim argumentima igrajući na osjećanja ljudi, i onda plasirajući zastarjele i neadvekvatne stavove, koji više oslikavaju vrijeme odnosa iz Hladnog rata, a ne realnost 21. vijeka i položaja u kome se nalazi Republika Srspka i BiH, ali i same realnosti Evrope i NATO-a.

Navešću vam jedan primjer. Možda najveća zabluda da je NATO monolitan jedinstven blok koji ima samo jedan interes i koji je pod dominacijom jedne velike sile. To nikada nije bio slučaj i ovo je potpuno netačno. NATO je savez ravnopravnih i suverenih država koje su se udružile radi interesa odbrane demokratije i mira i stabilnosti zemalja članica. U NATO-u vlada apsolutna ravnopravnost država članica gdje svi dobijaju kroz udruživanje, i koji je formalizovan u spreficičnom sistemu odlučivanja konsenzusom. To znači da apsolutno nijedna odluka u Savezu ne može da se donese ako je makar i jedna država protiv toga. Zamislite koliko bi BiH poboljšala svoju spoljno-političku poziciju i težinu ako bi pristupila ovom klubu. Zamislite situaciju u kojoj nijedna odluka najmoćnijeg saveza u istoriji planete ne bi mogla da bude donešene bez pristanka predstavnika BiH, koji bi u jednoj trećini slučajeva bio iz Republike Srpske. Ako mogu na ovom mjestu da citiram generalnog sekretara NATO-a Rasmussena, koji je prilikom zadnje njegove posjete BiH u februaru, izjavio: „Ovo je istorijska prilika i šansa za BiH“. I ja se slažem sa tim.

Da ne idemo u detalje, ali tu ima i nekih drugih nejasnoća u vezi NATO-a, poput one da je NATO veoma skup, i da bi ulaskom u NATO bankrotirali, što je potpuno suprotno od istine. U NATO najveće sile doprinose najviše i snose najveće troškove, a male zemlje najviše profitiraju. BiH bi imala ogromne koristi a ne bi doprinosila više od svojih mogućnosti, jer je NATO senzitivan prema ekonomskim mogućnostima zemlje, i tu možemo navesti brojne primjere poput Albanije, Slovačke, Portugala, Slovenije itd.

U dijelu  javnosti postoji druga percepcija – NATO se shvata kao organizacija koja nameće pritiske na BiH. Podsjetimo se samo uslova iz Talina i pitanja rješavanja perspektivne nepokretne vojne imovine. 

Ovo je aspolutno netačno – NATO prema zemljama srednje i istočne Evrope sprovodi „Politiku otvorenih vrata“ („Open doors policy“) i prihavata nove članove samo ako one jasno i nedvosmisleno žele da budu saveznik, te ako ispune uslove da mogu doprinjeti članu 5 ugovora o osnivanju Saveza iz 1949. godine, koji su dodatno definisani Studijom o proširenju iz 1995. godine. Razlog za to je što NATO ne želi nepouzdane saveznike, zbog toga što NATO počiva na politici odvraćanja od konflikta, tj. sprječavanja sukoba prije nego što do njega uopšte dođe. Suština Saveza od stvaranja 1949. je da potencijalne protivnike odvrati od ugrožvanja bezbjednosti prije nego što oni izvrše neprijateljske aktivnosti. To je čuvena politika odvraćanja koja ima za cilj da obeshrabri potencijalnog neprijatelja spremnošću, solidarnošću i jedinstvom saveznika. Zato NATO ne želi nepouzdane i nelojalne saveznike i članice i zato BiH mora da želju ka integracijama jasno politički pokaže i demonstrira u praksi kroz konrektne reformske aktivnosti.

Apsolutno ne postoji nijedan pritisak spolja na BiH da ide tim putem.  BiH se odlukama Predsjedništva BiH opredjelila za ovaj put, i svaki naredni korak u približavanju ka NATO-u bio je ili preduzet od strane predsjedništva BiH, ili odobren od strane istog organa. Međutim, kao što sam rekla, prije bilo kog drugog kriterijuma za članstvo (vojna spremnost, pravna država, borba protiv korupcije i ekikasna uprava, civilna kontrola oružanih snaga, ekonomska održivost itd.) zemlja aspirant mora ispuniti prvi i osnovni uslov – demonstrirati jasnu i nedvosmislenu volju da bude Saveznik i da bude dio NATO-a. To je alfa i omega i uslov svih uslova. Zato je postavljen uslov iz Talina 2010. godine, da se vidi da li BiH, osim retoričke, ima i jasnu političku volju pretočenu u konrektne aktivnosti, da ide naprijed u MAP, kao poslednji korak pred integracije.

Drugi pokazatelj da ne postoji pritisci od strane NATO-a je ISAF operacija u Afganistanu. Mi u ovoj operaciji sami određujemo dinamiku, broj i vrstu vojnika i aktivnosti gdje ćemo učestvovati. Od ovoga imamo ogromnu korist, jer se kroz ISAF učešće vrši reforma i modernizacija OS BiH, postajemo partner najmorednijim armijama svijeta, i u samoj operaciji dobijamo ogromnu pomoć Saveznika, konrektno najviše od strane Nacionalne garde Merilenda iz SAD.

Koji su po vama benefiti od integracija i pridruživanja NATO-u? 

Ovo je odlično pitanje jer smatram da prije svega treba da se fokusiramo na interes od člantva u NATO-u. Poznato je koja su dešavanja bila sa jednim dijelom BiH sa NATO-om ali sada je vrijeme da se fokusiramo na pitanje: da li mi imamo interes da budemo dio Saveza, i ako imamo, koji je to interes, i šta nam integracija donosi?

Ako shvatimo da postoje koristi, onda treba da se integrišemo u Savez. Po meni koristi su ogromne. Osnova bilo kakvog razvoja bilo koje zemlje pre svega da u njoj vlada mir i sigurnost, i da se krupna politička poglavlja zatvorena i riješena. Tek nakon toga se može ići u neke ekonomske, društvene i pravne reforme. Tek ako je društvo stabilno i ako ima perspektivu trajnog mira, moguće su investicije i ekonomski rast. To je upravo ono što NATO donosi, i to je njegova najvažnija korist. NATO se dokazao u proteklih 60 godina da je nastabilnije i najbezbjednije područje na planeti, a to pokazuje i primjer integracije zemalja srednje i istočne Evrope u NATO. Sve ovo su investitori prepoznavali, i integracije u NATO predstavljaju jedno od najvažnijih faktora za povećanje obima investicija u novim zemljama članicama.Evo da uzmemo primjer Poljske, koja je još 1992-1993 zatvorila skoro sva politička pitanja i opredjelila se da bude dio evro-atlantske bezbjedonosne zajednica, i zbog toga bila u mogućnosti da se od tada do danas fokusira na ekonomski, pravi i društveni razvoj. Ja vas ne moram podsjećati kako je Poljska izgledala u Hladnom ratu, danas je to zemlja koju niko više ne može da prepozna. A to je slučaj sa svim zemljama bivšeg istočnog bloka koje su krenule ovim putem – Češkom, Mađarskom ili na primjer Litvanijom i Letonijom. Ili uzmimo za primjer Rumuniju, koja je prije 20 godina ona bila neuporedivo nerazvijenija od bivše Jugoslavije, i čiji je BNP po glavi stanovnika u 2004. godini, kada je ušla u NATO, bio oko 2.500 €, da bi 2008., četiri godine nakon ulaska, on skočio na 6.500 €. To je povećanje od skoro tri puta u samo četiri godine, što je drastičan skok, koji govori o tome šta stabilnost, sigurnost i izvjesnost, koje sa sobom donosi integracije u NATO, znače za povećanje investicionog ciklusa i standarda stanovništva. Poređenja radi, u BiH je BNP po glavi stanovnika u istom periodu 2004-2008 rastao sa 2.100 na 3.000 €. Ovo su podaci koji sve govore sami za sebe i ne morate biti ni ekonomski a ni politički ekspert da bi shvatili šta ove itnegracije znače za razvoj jedne zemlje.

Pored toga, samo članstvo nije samo po sebi cilj, već zemlja u procesu integracija, posebno u poslednjoj fazi koja se zove Akcioni plan za članstvo (MAP – Membership Action Plan), prolazi kroz dubinske reforme društva, da bi mogla da bude član Saveza, i gdje su reforme oružanih snaga samo dio procesa. Velika pažnja se poklanja i reformama u oblasti ekonomije, pravne države, bezbjednosti, borbe protiv korupcije i efikansosti institucija i slično. Iskustva drugih zemalja su pokazala da kroz produbljeni proces integracija cjelokupno stanovništvo počinje da osjeća blagodat, zemlja se stabilizuje, povećava se krediblitet i sve su to odlučujući faktori u privlačenju investicija. Sve to je povezano sa EU-reformama i borbom za pravnu državu bez korupcije. NATO je dio procesa, možda i najvažniji, jer je to početni i nezaobilazni korak, jer je politička i bezbjedonosna stabilizacija jedne zemlje temelj za sve ostalo.

Šta je potrebno da uradimo da bi se pridružili tom klubu? 

Pojednostavljeno govoreći dvije stvari. Da shvatimo da se planeta ne vrti oko nas, niti oko regiona Jugo-istočne Evrope. U svijetu se dešava tehnološka revolucija i svijet se dramatično mijenja. Da li je iko prije deset godina mogao da zamisli da će da postoji nešto poput iPhone, a da ne pričamo o generacijama koje su živjele pedesetih ili šezdesetih. Ili pogledajte azijske tigrove, Kinu, Singapur, Novi Zeland, BRIC zemlje. Kopanija Samsung je u 2012. izdvojila 11 milijardi $ samo na marketing. To je samo jedna firma iz Južne Koreje, koja je prije 50 godina bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, a ukupan budžet u BiH svih nivoa vlasti za 2012 bio oko 3 milijarde $. Iako se svijet drastično promjenio u poslednjih 20 godina, neozbiljno je da se u našoj javnoj diskusiji protiv NATO-integracija iznose argumenti koji su možda bili primjereni za pedesete i šezdesete godine, ali ne i za moderni, dinamični 21. vijek, u kome se skoro sve promjenilo u odnosu na to doba.

Drugo šta treba da uradimo je da se uozbiljimo i shvatimo da nam smo i kao BiH i kao region u svjetskim, pa i u evropskim okvirima mali, i da nam niko neće pomoći ako sami sebi ne pomognemo, i da naša zemlja neće biti bogata i napredna ako je sami ne napravimo takvom tj. da shvatimo da je odgovornost i naša sudbina samo i isključivo u našim rukama. Treba da počnemo da se ponašamo odgovorno kao i ovaj moderni svijet koji u tehnološkoj revoluciji i da se fokusiramo na reformu ekonomije, strvaranje klime za preduzetništvo, uređenje sistema i pravne države, razvoj inovacija i moderne ideje. Ali preduslov za to je zatvaranje krupnih političkih i geopolitičkih pitanja i fokusiranja snaga i resursa na reforme, i pristupanje NATO-u je idealno za to, jer pristupanje NATO-u za region i BiH znači uključenje u širu bezbjedonosnu zajednicu evro-atalntskog područja, koja je u mnogim situacijama do sada položila istorijski ispit zrelosti.

Pred nama kao regionom Jugo-istoče Evrope su dva važna datuma: 01.07. kada Hrvatska pristupa EU i 28.06 kada se očekuje dobijanje datuma za početak pregovora za Srbiju, ili makar neki pozitivan signal u tom pravcu. Gdje vidite budućnost regiona i koje je po vama najbolji pravac u kome BiH i region treba da se kreće? 

Dakle, prvo treba da shvatimo da mi imamo izbor – ili želimo da budemo dio ovog modernog dinamičnog svijeta koji se nalazi u tehnološkoj tranziciji, ili ćemo postati crna geopolitička rupa, koja nikome neće biti zanimljiva u smislu investicija i razvoja. Mi biramo i na nama je odluka.

Po meni, jedini put koji je razumam je uključivanje u evro-atlantsku bezbjenosnu zajednicu, čime dobijamo zaštitu najmoćnijeg Saveza u istoriji svijeta, trajno stabilizujemo region, zatvaramo politička pitanja, i dobijamo pristup vrhunskom političkom klubu i centrima odlučivanja. Pored toga, u drugoj fazi, treba da pružimo naš doprinos globalnoj bezbjednosti. BiH je već počela sa ovim aktivostima kroz operaciju ISAF te učešća u UN misijama izgradnje mira. Bih i region ima civilni know-how za ovakve misije, poput medicinskog osoblja koje je jako potrebno,  osoblja za operativno upravljanje civilnim aerodromima.

U tom smislu, ministarstvo inostranih poslova BiH formira bazu civilnih eksperata koji će moći da uzmu učešće u ovakvim operacija, i smatramo da je ovo veliki korak za BiH.

Ovaj trend su prepoznali svi u regionu. Uzmimo recimo Srbiju za primjer, koja u 2013. godini šalje oko 500 vojnika i instruktora u UN i EU misije izgradnje mira, što je impozantna brojka.

Generalno, kako vidite budućnost NATO u 21. vijeku? 

NATO se tranformiše za izazove 21. vijeka, i ta transforamcija se oglreda u nekoliko aktivnosti i koncepata, poput Novog strateškog koncepta iz Lisabona 2010. godine, odluka Samita iz Čikaga iz 2012 NATO ispunjava i ispuniće obećanje koje je dao svojim članicama i on ćeostati područje gdje njihova bezbjednost neće biti ugrožena ni u kom obliku.

Vaša poruka na kraju? 

Na nama je izbor. Mi smo najvažniji i političke stranke i država je tu zbog naroda u njena dva entiteta i BiH a ne obrnuto. Mi treba svakodnevno da zahjtevamo reforme i aktivnosti koje će nas uvesti u klub bogatih i prosperitetnih zemalja i da traže odgovore od političara zašto se to do sada nije desilo. Oni su odgovorni poreskim obveznicima koji ih plaćaju, i treba da završe posao za koji su plaćeni – posao pravljenja moderne, stabilne i uspješne zemlje, sa visokim rejtingom i konkurentošću u svijetu.

Ja lično smatram da je su integracije u NATO veoma korisna stvar i za naše narode, entitete i cijelu BiH. Ovakav stav dijeli i solidan procenat stanovništva. Negdje oko 33-37 % u RS i oko 87 % u Federaciji BiH. Zanimljivo je da čak i RS procenat onih koji su protiv integracija u NATO je dosta manji od procenta onih koji su protiv u ovom momentu (oko 31 %), a da je procenat neodlučnih dosta visok, oko 35 %. Zato pozivam stanovništvo, stranke, političku elitu, akademike i ostale da se priključe našoj javnoj diskusiji, da postavljaju pitanja, diskutuju i interesuju se.

Skraćena verzija intervjua ovdje: http://www.nezavisne.com/novosti/intervju/Ana-Trisic-Babic-BiH-bi-imala-velike-koristi-od-NATO-a-197552.html

Advertisements

Discussion

Comments are closed.

%d bloggers like this: