//
Struktura-organizacija

NATO USTROJSTVO

NATO ustrojstvo

ScreenHunter_43 Mar. 21 12.40

STRUKTURA NATO-A 
Civilna struktura

Sjevernoatlantski savjet (eng. North Atlantic Council, NAC) je najvažnije političko tijelo koje, u okviru NATO-a, donosi odluke.

Sjevernoatlantski savjet je jedino tijelo ustanovljeno Sjevernoatlantskim ugovorom (član 9.). Savjet se okuplja na različitim nivoima: uglavnom jednom nedjeljno na nivou stalnih predstavnika (tada se govori o „stalnom savjetu”, eng. „Permanent Council”), a najmanje dva puta godišnje na nivou ministara inostranih poslova i odbrane, i periodično (u prosjeku, na dvije, tri godine) na nivou predsjednika država i vlada (samit).

Savjetom predsjedava generalni sekretar NATO-a, ili u slučaju odsustva, njegov zamjenik.

Odbor za planiranje odbrane glavno je tijelo koje se bavi najvažnijim odbrambenim problemima, kao i pitanjima u vezi sa planiranjem kolektivne odbrane. On daje smjernice organima iz vojne strukture NATO-a, i u svom djelokrugu ima isti autoritet kao i Sjevernoatlantski savjet, u vezi sa pitanjima koja spadaju u njegovu nadležnost.

Grupa za nuklearno planiranje okuplja ministre odbrane država članica NATO-a, i odgovorna je za razmatranje pitanja iz okvira nuklearne politike Alijanse, u širokom rasponu od kontrole nuklearnog naoružanja, komunikacionih i informatičkih sistema, do pitanja raspoređivanja nuklearnog naoružanja.

Generalni sekretar NATO-a je najvažniji zvaničnik koji govori i nastupa u ime Alijanse. On je i predsjedavajući Sjevernoatlantskog savjeta, Odbora za planiranje odbrane, Grupe za nuklearno planiranje, kao i drugih najvažnijih odbora i savjeta NATO-a. On ima autoritet da usmjerava konsultacije i donošenje odluka među članicama, u cilju postizanja konsenzusa.

Međunarodni sekretarijat je savjetodavno i administrativno tijelo koje pruža podršku radu predstavnika država članica, u sjedištu NATO-a, na odgovarajućim nivoima rada odbora. Po ugledu na Generalnog sekretara koji rukovodi radom najvažnijih odbora, na najvišem nivou, službenici Međunarodnog sekretarijata su odgovorni za odvijanje aktivnosti odbora na nižim nivoima.

Ostali odbori

Sjevernoatlantskom savjetu, Odboru za planiranje odbrane i Grupi za nuklearno planiranje podređeni su mnogi odbori i radne grupe koje se bave različitim aspektima djelovanja NATO-a, pomažući u procesu donošenja odluka. Među brojnim odborima i radnim grupama izdvajaju se:

  • Politički odbor
  • Odbor za pregled odbrane
  • Odbor za ekonomiju
  • Odbori za civilni i vojni budžet
  • Konferencija Nacionalnih direktora za naoružanje
  • Odbor za nauku i Odbor za izazove modernog društva
  • Političko-vojni upravljački odbor Partnerstva za mir

Parlamentarna skupština NATO-a (eng. NATO Parliamentary Assembly, NATO PA) je međuparlamentarni forum država članica NATO-a, koji okuplja evropske i sjeverno-američke zakonodavce, u cilju razmatranja pitanja od zajedničkog interesa. Parlamentarna skupština NATO-a je potpuno nezavisna institucija u odnosu na Alijansu i predstavlja neformalnu vezu između nacionalnih parlamenata i NATO-a.

Vojna struktura

Vojni odbor (eng. Military Committee) je najviše vojno tijelo NATO-a. Vojni odbor djeluje pod nadzorom Sjevernoatlantskog savjeta, Odbora za planiranje odbrane i Grupe za nuklearno planiranje i služi kao prvenstveni izvor savjeta o vojnim pitanjima pomenutim tijelima. Odbor daje preporuke političkim tijelima NATO-a o mjerama koje smatra potrebnim za zajedničku odbranu i odgovoran je za primjenu operacionalnih odluka koje je donio Sjevernoatlantski savjet. Njegova prvenstvena uloga je da obezbijedi smjernice i savjete o vojnim i strateškim pitanjima.

Vojni odbor daje smjernice komandantima strategijskih komandi, koji su, u svom djelokrugu, odgovorni Odboru za sprovođenje vojnih aktivnosti Alijanse. Uloga Vojnog odbora je posebno značajna u vođenju vojnih operacija Alijanse i tekuće transformacije.

Vojni odbor, u stalnom zasijedanju, čine vojni predstavnici država članica, koji zastupaju svoje načelnike generalštabova. Pored toga, Vojni odbor se sastaje i na nivou načelnika generalštabova, tri puta godišnje, kada se pozivaju i oba komandanta strategijskih komandi. Predsjedavajućeg Vojnog odbora, koji, po pravilu, ima čin generala i dolazi iz neke evropske države, biraju prostom većinom načelnici generalštabova država članica, a formalno postavlja Sjevernoatlantski savjet, na period od tri godine.

Međunarodni vojni sekretarijat (eng. International Military Staff) je izvršno tijelo koje podržava rad Vojnog odbora. Njime rukovodi direktor Međunarodnog vojnog sekretarijata. Direktora Međunarodnog vojnog sekretarijata, u činu generala, bira Vojni odbor, između kandidata predloženih od strane država članica. Pod njegovom kontrolom, Međunarodni vojni sekretarijat pravi procjene, studije i izvještaje na kojima se zasniva diskusija i proces donošenja odluka u Vojnom odboru.

U okviru Međunarodnog vojnog sekretarijata djeluje nekoliko sektora:

Situacioni centar NATO-a pruža podršku Sjevernoatlantskom savjetu, Odboru za planiranje odbrane i Vojnom odboru u procesu obavljanja konsultacija. Centar predstavlja središnje mjesto Alijanse za prijem, razmjenu i širenje informacija političke, vojne i ekonomske prirode. On neprekidno nadgleda dnevno-političku, vojnu i ekonomsku situaciju od interesa za NATO i države članice.

Obavještajni sektor obezbjeđuje dnevne strateške obavještajne informacije Generalnom sekretaru, Sjevernoatlantskom savjetu, Odboru za planiranje odbrane, Vojnom odboru i drugim tijelima NATO-a. U svom radu, oslanja se na države članice i komande i štabove NATO-a za osnovne obavještajne potrebe, jer nema kapacitet niti funkciju zasebnog sakupljanja informacija. Obavještajni sektor je centralno koordinaciono tijelo prikupljanja, procjene i širenja obavještajnih informacija u okviru sjedišta NATO-a.

Sektor za operacije obezbjeđuje Vojnom odboru razvoj trenutnih operativnih planova i rešavanje pitanja vezanih za stanje snaga NATO-a, kao i vojnog rukovođenja u međunarodnim krizama. Sektor razvija i koordinira multinacionalnu obuku i vježbe, uključujući i one sa zemljama učesnicima programa Partnerstvo za mir.

Sektor za planiranje i politiku razvija i koordinira ulogu Vojnog odbora u odbrambenoj politici i strateškom planiranju NATO-a. Ovo podrazumijeva doprinos razvoju političko-vojnih koncepata, izradu studija i procjena, planiranje snaga NATO, proces razvoja Ciljeva snaga (eng. Force Goals), godišnji Pregled odbrane, proces PARP Partnerstva za mir i dugoročno planiranje.

Sektor za saradnju i regionalnu bezbjednost je centralno mjesto vojnih kontakata i saradnje koja se ostvaruje u okviru Savjeta evroatlantskog partnerstva (eng. Euro-Atlantic Partnership Council, EAPC), programa Partnerstvo za mir, Savjeta NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Mediteranskog dijaloga. Osim toga, u okviru ovog sektora formulišu se vojni savjeti o ulozi NATO-a u različitim aspektima kontrole naoružanja. Sektor se bavi i pitanjima koja spadaju u djelokrug rada Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), a koja su od interesa za Vojni odbor.

Sektor za logistiku, naoružanje i resurse odgovoran je za razvoj načela logistike, uključujući medicinsku podršku i transport. Glavna nadležnost ovog sektora odnosi se na planiranje logistike za upravljanje krizama, humanitarnu pomoć i pomoć u nesrećama. Ovaj sektor je odgovoran i za razvoj doktrina i procedura za upravljanje resursima, uključujući zajedničke vojne budžete, infrastrukturu i ljudstvo.

Štab NATO za konsultacije, komandu i kontrolu sastavljen je od civila iz Međunarodnog sekretarijata i oficira iz Međunarodnog vojnog sekretarijata, u cilju obezbjeđivanja potreba, prvenstveno Sjevernoatlantskog savjeta i Vojnog odbora, na polju konsultacija, komande i kontrole.

KONSENZUS I KONSULTACIJE

Konsenzus

NATO svoje djelovanje zasniva na zajedničkoj posvećenosti praktičnoj, međusobnoj saradnji u oblasti odbrane i bezbjednosti. Odluke u NATO-u donose se isključivo na osnovu konsenzusa, tj. opšte saglasnosti.

Kada jedna država članica smatra da bi odluka koju NATO razmatra, mogla njenoj nacionalnoj bezbjednosti nanijeti nepovratnu štetu, ne mora se složiti sa njom. Ako bi moglo doći do toga, odluka se ne donosi sve do trenutka dok se ne pronađe prihvatljivo rješenje. Iz tog razloga, ne postoji sistem glasanja kao u Savjetu bezbjednosti UN ili princip kvalifikovane većine kao u Evropskoj uniji (EU). Umjesto toga, postoji tzv. procedura tišine (eng. silence procedure), koja podrazumijeva intenzivne konsultacije među delegacijama i izradu nacrta odluke od strane Međunarodnog sekretarijata NATO-a, koja se dostavlja državama članicama. Ukoliko u zadatom vremenskom roku niko ne „prekine tišinu”, odluka se automatski usvaja. Ukoliko barem jedna država članica „prekine tišinu”, to znači da odluka nije usvojena.

Konsultacije

U okviru NATO-a, političke konsultacije su vitalni dio procesa donošenja odluka. Države članice NATO-a redovno se međusobno konsultuju o bezbjednosnim pitanjima od zajedničkog interesa. U okviru NATO-a, zvanično ne postoji način da neka od zemalja članica nameće svoj stav ili mišljenje drugima. Posljedica ovih temeljnih principa djelovanja NATO-a je da u radu svih tijela Alijanse učestvuju predstavnici država članica, čija je uloga da ostalim saveznicima predstave stavove svoje države i da izvijeste sopstvene vlade o stavovima drugih saveznika. Svaka država članica ima stalnu delegaciju u sjedištu NATO-a, u Briselu. Na čelu stalne delegacije nalazi se stalni civilni predstavnik (na nivou ambasadora). Pored njega, u stalnoj delegaciji nalazi se i vojni predstavnik (eng. Military Representative, MILREP).

Konsultacije mogu da se odvijaju u različitom obliku:

  • jednostavna razmjena informacija i mišljenja;
  • podnošenje inicijative ili saopštavanje odluka koje je određena vlada donijela;
  • zauzimanje stava koji je od interesa za saveznike;
  • obavještavanje unaprijed o vladinim akcijama ili odlukama, o kojima druge države članice mogu da iznesu mišljenje ili diskusija sa ciljem da se postigne konsenzus o djelovanju i postupcima koje bi trebalo preduzeti.

Konsultacije između saveznika mogu da se održe na zahtjev bilo koga od njih ili na inicijativu Generalnog sekretara NATO-a, u veoma kratkom vremenu.

IZGRADNJA INTEROPERABILNOSTI SAVEZNIČKIH I PARTNERSKIH SPECIJALNIH SNAGA

14.02.2013

Optimizacija iskorištenosti specijalnih snaga i nadogradnja na temelju naučenih lekcija u tekućim operacijama presudni su za poboljšanje sposobnosti Saveza.

“Svrha NSHQ-ove misije je da se angažman snaga za specijalne operacije učini učinkovitijim, djelotvornijim i koherentnijim što je više moguće, kako bi se Savezu pružile agilne snage specijalnih operacija osposobljene za širok raspon vojnih operacija”, objašnjava Scott Morrison direktor zapovjednikove akcijske skupine NSHQ-a.
“Snage za specijalne operacije 21. stoljeća nude puno više nego što je to moguće postići s djelovanjem komandosa s kakvim smo do sada bili upoznati”, dodaje on.

Smješten u SHAPE-ovom sjedištu u Monsu, u Belgiji, NSHQ (sjedište na slici) je uspostavljen za koordinaciju NATO-ovih specijalnih operacija i poboljšanje djelovanja specijalnih snaga. Ima jedno od najraznolikijih multinacionalnih uređenja unutar Saveza, sa 33 participirajuće zemalje članice iz NATO-a i partnerskih zemalja, koje rade zajedno.

“Jedan od najvažnijih instrumenata za omogućavanje ove NATO-ove sposobnosti snaga za specijalno djelovanje (SOF) je postojanje adekvatnog NATO SOF sjedišta, savezničke i partnerske kolaborativne mreže, čije su središte ljudi”, dodaje Morrison.

Povezani kroz obuku

Velik dio obuke koju vodi NSHQ odvija se u NATO-ovoj školi za specijalna djelovanja u obližnjoj zračnoj bazi Chièvres, gdje polaznici uče i rade prema NATO doktrini, procesima i metodama. To znači da se mreža specijalnih snaga sastoji od onih koji imaju istu obuku, pozadinu i razumijevanje koje im omoguje da rade učinkovitije i usklađenije po raspoređivanju u operacijama. Nastavak…..

Način donošenja odluka u NATO: “Jedna zemlja – jedan glas”

01.05.2011.

DnevniAvaz2011 04 30 ScreenHunter_19 Jan. 23 13.03

KOMPLETAN TEKST (pdf format)

Comments are closed.

%d bloggers like this: